Vitamin K

Vitamin K

Naziv antihemoragični dobio je stoga što njegov deficit u životinja i ljudi dovodi do krvarenja. U porodicu vitamina K pripada dosad otkrivenih sedam spojeva, označenih kao vitamin K1 pa do K7. Izolirani iz lucerne i ribljeg brašna vitamini porodice K nisu potpuno jednaki. Svima je zajednička fiziološka funkcija sprečavanja krvarenja. To stoga što se smatra da je vitamin K potreban za sintezu koagulacijskih faktora VII,IX,X i vjerojatno V koagulacijskog faktora. Čini se da je potreban ne samo za sintezu protrombina nego i ostalih proteina.

Izvor vitamina K u ljudi je onaj koji bakterije u debelom crijevu sintetiziraju. Tu bakterijsku sintezu mogu onemogućiti ili znatno smanjiti razni lijekovi, posebno sulfonamidi i neki antibiotici.

Prirodni vitamin K je topljiv u mastima, pa njegovu apsorpciju koče ili onemogućavaju:

  • sprečavanje dotoka žuči iz jetre u crijevo,
  • teške bolesti jetre,
  • loše pripremljena jela (jer je vitamin K vrlo osjetljiv na jake kiseline,jake lužine te svjetlo),
  • sva stanja koja ometaju normalnu apsorpciju masti u probavnom traktu(prisutnost antibiotika,sulfonamida, Salicilata i dr.) steriliziranje crijeva te obilni proljevi

 

Sinergisti (pomagači) vitamina K jesu :

  • vitamin C ,
  • hormon rasta,
  • vitamin A i
  • vitamin E.

 

Deficit vitamina K manifestira se :

  1. hipoprotrombinemijom ,
  2. povećanom sklonošću krvarenjima ,
  3. produženim vremenom zgrušavanja.

Hipervitaminoza K je posljedica primjene većih količina vitamina. Manifestira se trombozom, povraćanjem. Najviše su ugroženi jetra i krvne žile. Količine uskladištenog vitamina K u jetri su vrlo skromne. Normalne dnevne količine vitamina K za djecu se kreću u rasponu od 30 do 100 mg , a za odrasle od 70 do 140 mg.

Najbolji izvori u hrani su : cvjetača, prokulica, grah, kupus, grašak, šparoga, krumpir, rajčica, mlijeko i kukuruzno ulje.