Vegetarijanska dijeta
Vegetarijanska dijeta sadrži većinom biljne namirnice te je bogata biljnim bjelančevinama. Bjelančevine čine veliku skupinu vrlo složenih spojeva dušika, osnovni su gradivni elementi stanica organizma i nositelji brojnih fizioloških funkcija.
[hr_shadow]
S nutricijskog gledišta bjelančevine dijelimo na biljne i životinjske. Glavne su biljne bjelančevine u mahunarkama i žitaricama, grah, leća, pšenica, riža, kukuruz, ječam, zob, raž i najbogatija biljnim bjelančevinama soja. Izvor životinjskih bjelančevina su meso, riba, jaja i mlijeko. Osnovni sastavni kemijski spoj od kojeg se sastoje sve bjelančevine su aminokiseline.
[one_fourth]
[/one_fourth]
[one_fourth]
[/one_fourth]
[one_fourth]
[/one_fourth]
[one_fourth_last]
[/one_fourth_last]
[notify_box font_size=”13px” style=”yellow”]Jedan od bitnih nedostataka biljnih bjelančevina je odsutnost najmanje jedne esencijalne aminokiseline, a u nekim biljnim bjelančevinama nedostaje i više njih.[/notify_box]
[h3]Vegan prehrana i zdravlje[/h3]
[two_thirds]
Često se postavlja pitanje mogu li se čistom vegan vegetarijanskom dijetom osigurati svi potrebni nutrijenti i očuvati zdravlje. Odgovor je relativno potvrdan, ali uz uvjet da osoba koja primjenjuje tu dijetu mora poznavati koje sve esencijalne tvari treba svakog dana unositi hranom u organizam da bi se očuvalo zdravlje. Međutim, mora znati da vegan-prehranom ne može organizmu osigurati visokokvalitetne bjelančevine, vitamin B12, vitamin D, riboflavin, kalcij, cink i željezo. Stoga bi te nutrijente valjalo dodavati toj dijeti ako se želi očuvati zdravlje.
[one_fourth]
[/one_fourth]
[one_fourth]
[/one_fourth]
Nijedna biljna bjelančevina ne sadrži sve esencijalne aminokiseline, niti sve masne esencijalne kiseline, a i izvori kalcija, željeza, cinka, vitamina B2, vitamina B12 i vitamina D dosta su oskudni, ili ih uopće nema. Osobe koje se odluče na vegetarijansku dijetu moraju dobro poznavati zakonitosti pravilne prehrane. Samo mješavinom raznih biljaka, odnosno njihovih bjelančevina, mogu se postići isti učinci kao i s životinjskim bjelančevinama.
[/two_thirds]
[one_third_last]
[callout font_size=”13px” style=”silver”]Jasno je utvrđeno da s obzirom na kvalitetu postoje znatne razlike između biljnih i animalnih bjelančevina. Jedan od bitnih nedostataka biljnih bjelančevina je odsutnost najmanje jedne esencijalne aminokiseline, a u nekim biljnim bjelančevinama nedostaje i više njih.[/callout]
[/one_third_last]
[callout font_size=”13px” style=”limegreen”]Ako se vegetarijanskoj dijeti dodaje uz biljne namirnice i jaja, mlijeko i mliječni proizvodi onda govorimo o Lakto-ovo-vegetarijanskoj (LOV) dijeti. Osobe koje koriste ovu dijetu su mršavije, imaju manji nivo kolesterola u krvi, obolijevaju rjeđe od bolesti srca i probavnog trakta. Osim toga, učestalost raka debelog crijeva i raka dojke je mnogo niža nego u sveždera. Vegetarijanci rijetko obolijevaju zbog visokog tlaka i šećerne bolesti a osobe koje troše mnogo mahunarki(grah, grašak, soja) te suhog voća manje obolijevaju od raka gušterače.[/callout]
[one_fourth]
[h3]A) Žitarice[/h3]
pšenica,
raž,
ječam,
kukuruz,
riža,
heljda,
proso
[/one_fourth]
[one_fourth]
[h3]B) Mahunarke[/h3]
grašak,
leća,
soja,
slanutak,
bob,
grah
[/one_fourth]
[one_fourth]
[h3]C) Orašasto voće[/h3]
orah,
badem,
bundeva,
sjeme tikve,
sjeme suncokreta,
sjeme sezama
[/one_fourth]
[one_fourth_last]
[h3]D) Povrće[/h3]
krumpir,
tamno zeleno povrće
[/one_fourth_last]
[notify_box font_size=”13px” style=”blue”]Da bi se postigla puna vrijednost biljnih bjelančevina, valja uvijek uzeti odgovarajuću količinu namirnica iz grupe A te toj skupini namirnica valja dodati i odgovarajuće količine iz grupe B (mahunarke), C (orašasto voće) i D (povrće).[/notify_box]
Mnoge osobe postaju vegetarijanci zbog religijskih razloga. Drugi su motiv zdravstveni razlozi, potom slijede ekološki i faktori okoliša, te konačno etički razlozi. Ima mnogo razloga za prihvaćanje vegetarijanske dijete.
[one_half]
[/one_half]
[one_half_last]
[/one_half_last]
[top_link]na vrh[/top_link]
Hranom do 100% zdravlja